Ono što nas uvijek iznova fascinira pri fenomenu kamenja, to je zapravo njegova “unutarnja” ljepota, njegov sjaj iznutra koji zrači na nas. Ljepota, znači da čovjek živi u skladu sa samim sobom kao i sa svijetom, u skladu s krajolikom, u miru s prirodom, u slozi sa sebi jednakima, u blagozvučnom suglasju i s partiturom svog vlastitog tijela što ne znači ništa drugo nego biti zdrav! I tako nam sve ono što osjećamo kao “lijepo” ili “oplemenjeno” može pružiti za naše dobro neizmjerno mnogo više nego što se inače smatra vrijednim po općim mjerilima.

Priroda Kamenja

Riječ mineral izvodi se od “mina” što znači “špilja” ili “podzemni hodnik”. U njima se pojavljuju minerali kao anorganske tvari, kemijski jedinstveno definirajuće, čiji su atomi, ioni i molekule raspoređeni na određeni način. Kada se kristaliziraju, imaju prozirnost i visoku tvrdoću, tada se takvi minerali nazivaju dragim kamenjem.
Po starom nauku o elementima u grčkoj naturofilozofiji miješaju se pri nastanku dragog kamenja suhoća i vlaga kamenja s toplinom i hladnoćom. Miješaju se i s kakvoćama i snagama te temperamentima, nalik duhovnim i duševnim funkcijama čovjeka. Očaravajuća moć izvire iz takvih elemenata.

“Kamenje nastaje iz elementa vatre i vode, tako da se oni zapjene, a zatim osuše. Ono raste iz snage sunca, a elementarne su osobine njegove mineralne strukture vatra i vlažnost. Kroz različite faze zagrijavanja i ukrućivanja dobiva svoju boju i snagu učinkovitosti.”
~ Hildegarda iz Bingena ~

“Mnoge moći je imao kamen. On je liječio bolesne, tko god ga je dodirnuo, taj se osjećao oslobođen svih tegoba. Jedino se smrt nije dala svladati.”
“Vrlina kamenja uzima otrovu djelovanje – , a i svim štetnim sokovima.”
“obojen i blistav kamen veličanstveno uzvisuje ljepotu”
~ J. W. Goethe ~

“Za religiozna je čovjeka priroda, od kamena do Sunca, oblik pojavljivanja božanskog. To vrijedi čak i za mrtve stvari, kakve su kamenje i zvijezde.”
~ Friedrich Heiler ~