Tarot Karte

 

Danas je u svijetu, pa tako i u našoj zemlji, veoma popularan vid proricanja sudbine pomoću tarota, koji je postao proricateljski alat par excellence. Nesretni ili usamljeni ljudi pokušavaju proniknuti iza svojih problema pomoću najraznovrsnijih metoda praznovjerja, nadajući se da će tako čuti ili pronaći nekakve odgovore. Na njihovo praznovjerje odgovaraju još praznovjerniji čitači karata, proricatelji, numerolozi i geomanti ne razumijući čak ni najmanji fragment značenja alata kojeg koriste.
Paul Foster Case u svoj knjizi "Uvod u Tarot" nam kaže:
"Svrha tarot karata jest da evociraju misao te time dovedu u svijest studenta velike, fundamentalne principe misterijskih učenja, koje leže u srcima svih ljudi. Svi ti principi su temeljeni na jednoj istini, a poznavanje te istine je urođeno svakom ljudskom biću; ali moguće ju je upotrijebiti tek kada se pronađe i dovede u svjetlost svijesti."
U ovome članku ćemo se osvrnuti na najstarije početke tarot karata i razotkriti neke misterije njihova razvoja. Samo oni koji su upućeni, moći će proniknuti u retke i slike pojedinih simbola najstarijih špilova.

Povijest Tarota

"Kralj pehara"
Mamelučke karte

 

Igraće karte su prvi put ušle u Europu u kasnome 14. stoljeću s Mamelucima iz Egipta. Sastojale su se od prikaza sablji, savijenih štapova, pehara i novčića. Ti dizajni su se vrlo brzo razvili u 'latinske' mačeve, štapove, pehare i novčiće (također znani i kao diskovi ili dukati), koji se i dalje koriste u tradicionalnim talijanskim i španjolskim špilovima. Svi dokazi upućuju na to da su prvi špilovi izrađeni između 1410. i 1430. u Milanu, Ferrari ili Bologni na sjeveru Italije, kada su već postojećim, uobičajenim špilovima od 4 boje dodane karte aduta s alegorijskim ilustracijama. Ti novi špilovi su se originalno zvali "carte da trionfi" ili "karte pobjede". Prvi literarni dokaz postojanja 'carte da trionfi' je pisana izjava u dvorskim spisima Ferrare, 1442. Najstariji sačuvani špil karata je onaj fragmentarni iz sredine 15. stoljeća u posjedu obitelji Visconti-Sforza, vladalaca Milana.
Kada je tarot prvi puta upotrijebljen za divinaciju nije poznato, ali ne postoji nijedan primjerak dokumenta prije 18. stoljeća. Međutim, divinacija sličnim kartama je zabilježena već rane 1540. Knjiga pod naslovom "Proricanje" Francesca Marcolina da Forlie pokazuje jednostavnu metodu proricanja uz upotrebu boje novčića običnih igraćih karata. Rukopisi iz 1735. ("Kvadrat sedmica") i 1750. ("Pratesi kartomancer") dokumentiraju osnovna značenja proricanja tarot karata, kao i sustav polaganja karata. 1765. godine Giacomo Casanova zapisao je u svojem dnevniku da je njegova ruska ljubavnica često upotrebljavala špil običnih karata za proricanje.
1781. Antoine Court de Gébelin napisao je spekulativnu povijest i detaljan sustav za upotrbu tarota pri proricanju. Od vremena objavljivanja tog povijesnog pregleda, različita objašnjenja su dana u vezi porijekla tarota, većina od toga vrlo dvojbene vjerodostojnosti. Nema dokaza ni za kakve tarot karte prije onih ručno obojenih koje su upotrebljavali talijanski velikaši, iako neki ezoterni pokreti pokušavaju smjestiti porijeklo tarota u drevni Egipat.
Razlog nekih pretpostavki zašto bi porijeklo tarot karata trebalo biti egipatsko, najvjerojatnije je proistekao iz pogrešnih vjerovanja da su Cigani, koji su prvi upotrebljavali karte u svrhu proricanja, bili porijeklom iz drevnog Egipta.
U ovome članku ćemo se zadržati na samim počecima tarota u Europi i pokušat ćemo proniknuti u neke njegove zanimljive mistične poveznice.

 

Tarot Visconti-Sforza

Visconti-Sforza Tarot: Kolo sreće

Špil Visconti-Sforza je jedan od nekoliko ručno oslikanih talijanskih špilova koje je obitelj Visconti upotrebljavala u 15. stoljeću. U vremenski bliskom periodu pojavljuje se i špil Cary-Yale Visconti i teško je odrediti koji je stariji. Špil Visconti-Sforza ima 74 karte od pretpostavljenih originalnih 78. Karte koje nedostaju su Đavo, Kula, Trojka mačeva i Vitez novčića. Čini se da su neke karte kasniji dodaci i možda nisu bili dio originalnog špila. Kao i sa svim Visconti tarotima, karte nisu numerirane ni imenovane.
U špilu Visconti-Sforza, kao i svim ostalim špilovima iz 15. stoljeća grupe Visconti, nedostaju karte Đavola i Kule. Moguće je da te dvije karte nikada nisu ni bile u špilovima Visconti, no također postoji mogućnost da su te karte u ono vrijeme smatrali neprimjerenima ili nesretnima, pa su tako maknute u nekom trenutku, ili su se jednostavno kroz vrijeme izgubile.

Također se čini da je 6 karata zamijenjeno ili dodano špilu u nekom ranom trenutku od njegova nastanka. Ako ih pogledamo malo pozornije, jasno možemo uvidjeti da ih je radila druga ruka od one originalnog autora. Tih 6 karata su:
Snaga (Strength)
Umjerenost (Temperance)
Zvijezda (The Star)
Mjesec (The Moon)
Sunce (The Sun)
Svijet (The World)

 

Ženski Papa

Nada (Fides) naslikana od Giotta u Scrovegni kapeli (XIV stoljeće) i Papesa iz Visconti Sforza

Ovo je najstariji prikaz karte, koji imamo, ženskoga Pape, kasnije nazvane Prvosvećenicom. Ovdje nosi trorednu krunu papstva, ali njezina odjeća je neobično jednostavna i više sliči onoj redovnica. Drži knjigu u svojoj lijevoj ruci, tradicionalni simbol ove karte.
Postoje mnoge rasprave u vezi ove karte. Gertrude Moakley, zapažena povjesničarka tarota, sugerira da ona možda predstavlja sestru Manfredu, jednu od predaka obitelji Visconti. Također je sugerirano da ona predstavlja "Papu Joan", legendarnu ženu Papu koja je bila popularna za vrijeme Renesanse.
No, čini se da je najvjerodostojnije objašnjenje ono koje povezuje Papesu iz Visconti-Sforza špila s alegorijom Vjere, koju je naslikao Giotto u Kapeli Scrovegni u Padovi 1304.-1306. U Giottovoj alegoriji ženski lik ne nosi trorednu krunu, budući da takva kruna još nije bila u upotrebi početkom 14. stoljeća, no sve ostale karakteristike su zapanjujuće istovjetne.
Još se jedan Giottov lik pojavljuje u ovome tarotu. Lik Lude je opet gotovo potpuno istovjetan Giottovoj slici "Ludost". Na još zanimljivih sličnih veza ćemo naići i kod špila Cary-Yale Visconti.

 

Pustinjak kao "Vrijeme"

Ludost (Stultitia) kako ju je naslikao Giotto u Scrovegni kapeli (XIV stoljeće) i 'Luda' u Visconti Sforza

 

'Vrijeme' (Pustinjak) u Visconti-Sforza tarotu

 

Talijani su tijekom 15. stoljeća kartu Pustinjaka (Hermit) uvijek povezivali s Vremenom. Spominjao se kao "Vrijeme", "Star čovjek" i "Grbavac". Ovdje, u najranijem prikazu Pustinjaka, on drži pješčani sat, jasan prikaz personifikacije Vremena. Samo nekoliko desetljeća kasnije, pješčani sat počinje zamjenjivati svjetiljka koja će se zadržati u tarotu do naših dana.
Zanimljivo je da će se još mnoge stvari izmjenjivati na tarot kartama modernog vremena pod utjecajem raznih ezoternih grupacija koje će umjetno izmjenjivati originalne arhetipe kako bi odgovarali njihovim pokušajima svrstavanja karata na kabalističko Drvo života.

Kolo sreće

Kolo sreće Visconti-Sforza pokazuje tipičnu ikonografiju Srednjeg Vijeka i Renesanse. Ovdje nalazimo četiri lika koji okružuju kotač. Na Kolu Sreće Visconti-Sforza nalaze se jedva vidljivi mali natpisi s četiri poslovice povezane s likovima. Lik na vrhu kaže "Regno - Ja vladam", silazeći lik kaže "Regnavi - Vladao sam", lik na dnu kaže "Sum Sine Regno - Ja sam bez vladavine", a lik koja se uspinje na kotaču kaže "Regnabo - Vladat ću". Ovo je zdravorazumsko upozorenje na vjerovanje u nestabilnost Sreće (Fortune) radije nego u čvrstu vjeru u Boga.
Zamijetite početak nekih ikonografija koje su se razvile u kasnijim špilovima poput Marsejskog tarota. Likovima su dane životinjske karakteristike. Lik na vrhu i onaj slijeva imaju magareće uši - pokazujući naivnost, desni lik ima rep. U kasnijoj ikonografiji tarota, likovi se potpuno pretvaraju u životinjske oblike s jedva prepoznatljivim ljudskim osobinama, a Sreća i lik na dnu maknuti su s karte.

 

Cary-Yale Visconti Tarot

Ljubavnici, Cary-Yale Visconti

Špil Cary-Yale Visconti bi lako mogao biti najstariji tarot koji postoji. Po mnogim mišljenjima on je također jedan od najljepših. Jedan je od nekoliko ručno oslikanih talijanskih špilova nad kojima je obitelj Visconti imala povjerenstvo u 15. stoljeću. Pretpostavlja se da je nastao između 1420. i 1460. godine. Samo je 67 karata ostalo sačuvano do danas.

6 Dvorskih karata

Špil Cary-Yale Visconti je jedinstven po tome što se čini da je napravljen sa 6 dvorskih karata po boji radije nego 4 kao u tradicionalnim tarot špilovima. Dvorske karte se nazivaju:
Kralj (The King)
Kraljica (The Queen)
Vitez (The Knight)
Ženski vitez (The Female Knight)
Paž (The Page)
Ženski paž (The Female Page)

Ovo nas može dovesti do pretpostavke da je ovaj tarot možda bio "prijelazni" špil u odnosu na rani period povijesti tarota, kada špil od 78 karata, kakvog danas poznajemo, još nije poprimio svoj oblik. Neki se pitaju postoji li mogućnost da je postojalo samo 16 karata aduta (Velika Arkana), što je vrlo interesantna misao.

Vjera, Nada i Milosrđe

Još jedna čudnovatost špila je uključivanje Vjere, Nade i Milosrđa, tri Teološke Vrline. U našim tradicionalnim tarot špilovima obično pronalazimo Pravdu (Justice), Umjerenost (Temperance) i Hrabrost (Snagu) (Fortitude, Strenght), tri od četiri Kardinalne vrline. Kardinalna vrlina koja nedostaje je Razboritost (Prudence), što je sama Misterija. Špil Cary-Yale je najvjerojatnije imao tri uobičajene karte vrlina, te je možda imao i Razboritost također, ali to je samo pretpostavka.

 

Vjera, Nada, Mislosrđe

'Obješeni čovjek' kod 'Nade'

Još jedna čudna slika je predstavljena na karti Nade. Sve tri Teološke vrline nose prikaz čovjeka na dnu karte. Na karti Nade, čovjek smješten na dnu ima omču oko vrata.

Detalj figure s omčom na karti 'Nade'

Ovaj lik se spominje u 'Maloj bijeloj knjizi' koja prati špil. Tu se zamjećuje omča oko njegova vrata te stoji:
"U jednom trenutku riječi Juda Traditor su bile vidljive na njegovoj odjeći. Vrlina Nade je nadvladala izdajicu Judu, koji predstavlja nelojalnost i licemjerje."

Također kod podataka o 'obješenom čovjeku' stoji:
Parravicino, u časopisu Burlington (1903) tvrdio je da je vidio legendarnog Judu Traditora na ljubičastoj odjeći lika na dnu karte Nade u špilu Cary-Yale. Međutim, natpis na karti Nade sada je nečitljiv. Iz tog promatranja, Parravicino je zaključio da karta Nade najvjerojatnije "korespondira s dvanaestim adutom 'obješenog čovjeka.'"

Ovo bi moglo biti zaista interesantno i važno. To nam govori pomalo o umu stvaraoca karata, i moglo bi nagovještavati vezu između karte 'Obješenog čovjeka' i izdajice Jude, koji se odjednom pojavljuje u nekoliko špilova kroz vrijeme.
Također bi opet trebalo obratiti pažnju na vezu s Giottovim ranim radovima iz 14. stoljeća "Vrline i poroci", u Cappella degli Scrovegni (Kapeli Scrovegni) u Padovi. U Giottovim slikama, vrlina 'Nade' je u kontrastu s porokom 'Očaja'.

Giottova vrlina 'Nade' , Giottov porok 'Očaja'

 

 

Biobliografija:
Rachel Pollack, The Big Little Book of Tarot, London 2004.
Paul Foster Case, An Introduction to the Study of Tarot, New York 1920.
Tarotpedia - the Online Encyclopedia of Tarot
Tarot History - The Cary-Yale Visconti Tarot Deck

Vanjske poveznice:
Visconti-Sforza Tarot - pregled karata
Cary-Yale Tarot - pregled karata