Notre Dame

Notre Dame u Parizu

atedrala u Parizu, kao i većina francuskih katedrala, posvećena je Blaženoj Djevici Mariji ili Djevici Majci. Crkve koje su posvećene Majci, francuski puk naziva Notre-Dames. Na Siciliji ih nazivaju još rječitijim imenom Majke. Mnogo je hramova posvećenih Majci (latinski, mater, matris), Matroni (u pradrevnom značenju te riječi); iskrivljenjem te riječi nastao je izraz Madonna (tal. ma donna), moja Gospa ili upućenije, Naša Gospa (Notre-Dame).
Priđimo portalu i započnimo s proučavanjem pročelja s velikim portalom pod nazivom Središnji portal ili Portal Sudnjega dana.

Bareljef na Velikom Portalu Notre-Dame, Pariz

Stup koji dijeli ulazni prostor ukrašen je nizom alegorijskih prikaza srednjovjekovne znanosti. Na počasnom mjestu nalazi se prikaz alkemije, licem okrenute prema kolonadi; prikazana je u liku žene kojoj glava dodiruje oblake. Ona sjedi na prijestolju i u lijevoj ruci drži žezlo, simbol kraljevske moći, a u desnoj ruci drži dvije knjige; jedna od njih je zatvorena (ezoterija, a druga je otvorena (egzoterija). Koljenima pridržava o grudi oslonjene ljestve s devet prečaka (scala philosophorum): taj hijeroglif predstavlja strpljenje posvećenika na njihovom putu od devet operacija hermetičkog djela u nizu. "Strpljenje predstavlja ljestve Mudraca", kaže Valois, "a poniznost vrata u njihov vrt; jer, tko bude ustrajan bez ponosa i zavisti, njemu će Bog ukazati milost."
Ovo je naslov filozofskog poglavlja Mutus Liber, a mogao bi biti i ove gotičke katedrale; prva stranica te okultne Biblije, čije su masivne stranice izrađene od kamena; otisak, pečat svjetovnog Velikog Djela na samome pročelju kršćanskog Velikog Djela. Nije mogao biti bolje smješten nego li na samom pragu glavnoga ulaza. Tako se doima da je katedrala utemeljena na alkemijskoj znanosti; znanosti, koja se bavi proučavanjem transformacija izvorne tvari, osnovne tvari (lat. materia, od korijena mater, majka). Jer Djevica majka, podignemo li njen simbolički veo, ne predstavlja drugo nego personifikaciju pradrevne tvari, kojom se koristi temeljno Počelo, tvorac svega što postoji, u promicanju svojih planova. Upravo je to značenje (i uistinu vrlo jasno) neobičnog epiteta kojega nalazimo u Misi o Bezgrešnom Začeću Djevice:
"Gospodin je ovladao mnome na početku svojih putova. Ja sam postojala prije no što je stvorio druga bića. Postojala sam od vječnosti, prije no što je stvorena zemlja. Bezdana još nije bilo, a ja sam već bila začeta. Iz zemlje još nisu potekli izvori; veliki planinski masivi još nisu bili oblikovani; bila sam začeta prije brda. On još nije stvorio ni zemlju, ni rijeke, niti je učvrstio svijet na polovima. Bila sam prisutna kada je pripremao nebo; kada je određivao granice bezdana i propisivao nepovrediv zakon; kada je utvrđivao zrak nad zemljom; kada je izjednačavao vode u izvorima; kada je zatvarao mora u granice i vodama nametnuo zakon kako ih ne bi prekoračile; kada je postavljao temelje zemlje, ja sam bila s njim i upravljala sam svim stvarima."
Ovdje se očigledno radi o samoj biti stvari. U Litanijama se kaže kako je Djevica Vaza u kojoj je sadržan Duh stvari; vas Spirituale. Etteila kaže: "U visini grudiju Mudraca, na stolu, nalazi se s jedne strane knjiga ili niz zlatnih stranica ili ploča (knjiga Tothova), a s druge strane vaza puna nebesko-astralne tekućine, koja se sastoji od jednog dijela divljeg meda, jednog dijela zemaljske vode i jednog dijela nebeske vode… Tajna se, tako, nalazi u vazi."
Tu se jednu djevicu (virgo singularis, kako ju Crkva izričito naziva), osim toga, slavi imenima koja sasvim jasno označavaju njeno pozitivno porijeklo. Ne naziva li se ona isto tako i Palmom Strpljenja (Palma patientiae); Ljiljanom među trnjem (Lilium inter spinas); Sampsonovim simboličkim Medom; Giodenovim runom; mističnom Ružom; Vratima Raja; Zlatnom kućom itd.
U istim tim tekstovima Mariju također nazivaju i Sjedištem Mudrosti, drugim riječima predmetom hermetičke znanosti o univerzalnoj mudrosti. U simbolizmu planetarnih kovina ona predstavlja Mjesec koji prima zrake Sunca i potajno ih čuva u njedrima. Ona je spremište pasivne tvari koju će solarni duh oživjeti. Marija, Djevica i majka tako predstavlja oblik; Helije, Sunce, Bog Otac simbolizira temeljni duh. Sjedinjenjem ova dva načela nastaje živa tvar, izložena nepostojanostima uslijed zakona promjene i napretka. Tako je Isus, inkarnirani duh, vatra, utjelovljena u sljedećem:
I RIJEČ BI UČINJENA TIJELOM I ŽIVI MEĐU NAMA.
S druge strane, Biblija kaže kako je Marija, majka Isusova potjecala od Jišaja. U hebrejskom jiš znači vatra, Božanstvo Sunca. Potjecati od Jišaja stoga znači pripadati rasi sunca, vatre. Budući da tvar, kao što smo upravo vidjeli, potječe od solarne vatre, tako nam se i samo ime Isus pokazuje u svom izvornom i nebeskom sjaju: vatra, sunce, Bog.
I na kraju, u Ave regina, Djevicu pravilno nazivaju korijenom (salve radix) ne bi li pokazali kako ona predstavlja temeljno počelo i početak svih stvari. "Zdravo korijenu iz kojeg je Svjetlost obasjala svijet."

Alkemičar