Uvod

Put mistika i put duhovnog razvoja je težak. Gledati u ponore svoje unutrašnjosti i ne izgubiti se u fluktuacijskim svjetovima znači ostvariti majstorstvo. Rad na sebi iziskuje predanost, spartansku volju i donosi patnju. Duhovni put je za one hrabre. Za one koji kada ugledaju zastrašujuće lice čuvara praga neće uzmaknuti, neće se pokolebati. Aspirant će se na putu morati suočiti sa svojim jadima, strahovima, nadama, patnjama, čežnjama... Morat će ih osvijestiti, transformirati, nositi se s njima, živjeti s njima, disati s njima. Njegov će pogled biti usmjeren daleko, u neprobojno plavetnilo duha, u obećanu nagradu spokoja i unutarnjeg mira kada dostigne cilj. Pred njim su nebrojene godine muke i patnje prije nego što ugleda prvu zraku smiraja Avalona.  
Poezija i pokoje likovno djelo imaju jako važnu ulogu onima koji tragaju za svojim istinskim likom, onima koji tragaju za sobom. Poezija je već tamo gdje su se oni zaputili. Pjesnici su božanski dar onima koji tumaraju u tami. Ona je mir za napaćenu dušu, radost za tugu aspiranta, odmor za umorne, nada za one koji su izgubili vjeru. Ona je i ples i cvijet i oblak. Ljudskost u svojoj božanstvenosti i božansko umotano u ljudskost. Ona je dokaz da pjesma harmonije još uvijek prebiva iza koprene s onu stranu materije.
Snežana Čkojić zasigurno spada u istinske i autentične pjesnike koja svoju inspiraciju pronalazi u ovojnicama unutrašnjosti, duševne osobnosti i mogućnosti proširene percepcije, kako unutrašnjih, tako i vanjskih svjetova. Njezino pjesništvo je upravo ono što pomaže svakom čovjeku vidjeti, prepoznati i ćutjeti stvarnost koja nije ograničena znanstvenom paradigmom opisa svijeta. Stvarnost koja je ljepša, bolja, a ponekad i bolnija, ali uvijek poštenija i iskupljujuća.
Stoga mi je osobito drago što je pjesnikinja pristala da je predstavimo na Hermetizam Portalu, gdje pokušavamo njegovati istinske umjetničke i duhovne vrijednosti našega vremena. 
R. izvršni urednik

Siva Voda

Bila je nadomak ruku
čekajući na pokret
spremna da ispuni obećanje

Prekid
privida stvarnosti
spoznaju
alhemije života
Siva voda je posuta
anđeoskim prahom

Telo je ispija dugo
i do poslednje kapi

Sećam se samo svitanja
koža je sijala vatrom

San je znao da je san
telo da je veza
misao Vode

Obnove

Zanos

Udahni lagano
došli smo do kolibe
sigurnog zaklona

Kako je mila ruka slobode
proslavljena zagrljajima

Ona je Vizija
na leđima nosi svetove
grehove
ptice

Oči su nam previše plačne
samo smo tela i obrisi
pusti me da idem
zamisli

Mi smo skriveni
oni su tajni

Zar ne želiš da živiš

Lotos

A kada procvetamo
mirisom hiljadu lotosa
biće to proleće
proleće veka i osmeha
a moji patiljci će nas bodriti

Obećavam najslatkorečivije moguće
ima sve da vam dam
sve što ne mogu kupiti
i obećavam
da ću malo od tog slatkog cveća i uzeti

Heroj

Moj heroj
je obešen
moj Omi i Fjolnir*
mnogoznajući

Otac detinjstva
procvata mašte
runskih igri
najluđih vremena
deteta a žene
bacio me u svest
koja diše

Pokazao most
taj Bifrost duše
i zauvek ostavio
da tumaram slepa
sa više hrabrosti
nego reči
 
Između ljubavi i telesnog
podnožja radi visine
sad čeka strpljivo
o Idgrasil svezan

A ja ga sitna još
mantrama dozivam


* Odin, Omi ili Fjonir je vrhovni bog u nordijskoj mitologiji. Bog mudrosti poezije i magije. Birfrost je duga koja spaja svet ljudi i bogova. Idgrasil je drvo o koje se Odin svojevoljno obesio kako bi saznao tajnu runa.