Uvod

Na drvenoj klupi, podno tri velike lipe sjedilo je na sastanku dvoje starih prijatelja. Urednik s jedne strane i savjetnik hermetizam portala s druge, znan još i kao Magister Incognito. Jedan veliki ciklus rada portala je završio, a novi će započeti. Obojica smo to intuitivno znali, sjedeći za ručno izrezbarenim drvenim stolom, pijući zlatnu tekućinu, poznatiju kao pivo.
"Sva živa i neživa priroda podložna je periodima ciklusa.." govorio je mirno i zamišljeno Magister. "Ljudska srca mogu osjetiti te fine prijelaze te stoga ponekad dožive nejasne daleke emocije tuge ili sreće za koje nemaju racionalnog objašnjenja". Promatrali smo kako cvjetovi lipe polako padaju nošeni vjetrom. Sunce je mirno započelo svoju silaznu putanju na horizontu.
Magister Incognito i urednik su se poznavali preko 17 godina. Magister je bio prvi pokretač, Ain Soph Aur portala, čovjek iza paravana. On me je prije 7 godina usmjerio i poticao da stvaram i razvijam se u smjeru izrade Internet prezentacija mojih istraživanja.
Razgovor smo nastavili širokom lepezom tema pokušavajući analizirati trenutnu ezoternu situaciju na ovim prostorima, o problemima i preprekama s kojima se suočavaju mali ljudi na njihovom duhovnom uzdizanju. Znali smo obojica da se svijet vrlina izgubio iz ljudskoga srca, a tamne forme patnje su naselile ta područja.
"Mislim, dragi prijatelju da je možda vrijeme da objavimo jedan tvoj tekstualni rad." tiho sam progovorio. Blagi pogled Magistra pao je na moje lice. Jedva primjetljivo se nasmiješio.
"Da, zaista je vrijeme da objavimo ono što je bilo zaključano. Znanje pripada svima koji to svojim srcem iskreno traže. Ono je pokretač svih stvari u čovjeku... Objavit ćemo tekst 'Sedam majstora u sedam svjetova' "
Kratkim stiskom ruke zaključili smo pogodbu. Svaki je krenuo svojim putem, a pogledi su nam se izgubili u smiraju dana.

"Neka zvijezde bdiju nad tvojim kamenom!" u meni je još uvijek odzvanjala njegova posljednja rečenica.

 

7 majstora i 7 svjetova

by Magister Incognito

U debeloj hladovini platana  na rubu grada u ljepoti dokolice sjedila su sedmorica  majstora. Bili su to muškarci na dobru glasu, bogati vrlinama i materijalnim dobrima.  Otvorili su ritualno druženje i najavili dugo pripremanu temu. Tema je bila Sedam majstora u sedam svjetova. Domaćin je svoj uvod započeo tezom: kao što je znano, kako je gore tako je i dolje, i obrnuto, te u skladu s tim mora postojati vjerodostojna usporedba strukture našega rituala i svjetova koji nas okružuju. Nakon toga iznio je temeljitu i preciznu instrukciju o ulozi sedmorice majstora u njihovom ritualnom radu. Donosim skraćenu verziju.
Da bi ritual bio valjan i potpun, mora imati sedmoricu braće majstora postavljenih na sedam dužnosti. Domaćin, svećenik ili vojničkim rječnikom rečeno starješina stoji na istoku ritualnog podija ili hrama i vodi ritual. Govornik se nalazi desno od starješine i odgovara za istinitost svih činjenica iznesenih na radu. Tajnik je na lijevoj strani i pomaže starješini obznaniti sve potrebne informacije u tom trenutku, također bilježi sve informacije za buduće izvješće. Ispred starješine, a na suprotnoj strani stoluje prvi čuvar, on brine za unutarnju sigurnost, a također i pomaže starješini otvoriti ritual. Drugi čuvar desno od prvoga također stoluje i pomaže otvoriti ritual, brine za neometanost rada od vanjskih utjecaja. Vratar ili čuvar dveri fizički pušta ljude u hram i iz hrama. Na kraju sedmi majstor je majstor glazbe i on brine o ugođaju čula sluha. Naravno ovo je minimum za jedan valjan i opravdan ritualni rad što je bezbroj puta potvrđeno kroz tisuće godina povijesti. Za neko ozbiljnije djelovanje društva, bratstva ili moguće i sestrinstva postoji niz drugih dužnosti. Sve ovo što sam iznio nama je dobro poznato, ali cilj današnjega rada jest početi s poznatim i uputiti se u druge svjetove i ustanoviti jesu li osnovni principi rada našeg rituala analogni principima rasta trave ili principima života Galaksije. Ako je analogija „kako gore, tako i dolje“ točna, u što ne sumnjamo, tada bi istraživanja usporedaba našega hrama i ostalih svjetova mogla biti jako zanimljiva. Pa, draga braćo, ne žalimo napora da u tome smjeru iznesemo najbolje od sebe“
Tako je govorio starješina, a u svojoj brižnosti da nešto nije propustio počeo se i ponavljati, dok se jedan majstor nije značajno nakašljao. Budući da je neverbalna komunikacija starija od verbalne, drugi je majstor dobio riječ i evo što se čulo te večeri.

„Draga braćo, ja kao elektroničar bavim se čipovima i davno sam shvatio da je sve oko nas određeno polaritetima. Sve promjene uključujući i rast trave uzrokuju razlike električnih potencijala. Samo čovjekovo tijelo konstituirano je strogo slijedeći zakon polariteta na sljedeći način: zamislimo čovjeka koji stoji uspravno i presijecimo ga s tri zamišljene ravnine.
Prva ravnina presijeca čovjeka vodoravno u visini pupka i sve što je gore ima pozitivan predznak, a što je dolje ima negativan predznak. Druga ravnina presijeca čovjeka okomito, tako da ga dijeli na desnu i lijevu stranu. Desna strana je s predznakom plus, a lijeva s predznakom minus. Treća ravnina presijeca čovjeka okomito, tako da ga dijeli na prednju i zadnju stranu, prednja strana je s predznakom plus, a zadnja s predznakom minus. Izdvojimo sedam dijelova tijela i razmotrimo njihove polaritete, te ih usporedimo sa sedam dužnosti koje provode sedmorica braće majstora u hramu i dobijemo:   
1. desno oko + + + (starješina)
2. lijevo oko + + - (majstor glazbe)
3. desni dlan + + + (govornik)
4. lijevi dlan + + - (tajnik)
5. desna noga + + - (1. čuvar)
6. lijeva noga + - - (2. čuvar)
7. lijeva peta - - - (vratar) 
Prije nego li razmotrimo odnos dijelova čovječjega tijela i dužnosti braće majstora, potrebno je objasniti povijesne dogodovštine na tu temu. Po ovoj podjeli polariteta vidimo da lijeva peta ima sve predznake minus. Kada čovjek umre, energija vitaliteta izlazi iz njega još nekoliko dana, a najviše izlazi na lijevu petu, koja potamni. To je najslabija energetska točka čovječjega tijela, u povijesti poznata kao Ahilova peta. Desni dlan ima sve predznake plus. Promatrano kroz povijest to je dugo korišteno kao najprirodniji način pozdravljanja. Kao primjer možemo navesti pozdravljanje Indijanaca, pozdravljanje starih Rimljana i mnogih drugih u prošlosti. Čovjek kao biće sklono između ostalog i destrukciji, kroz užasni lik Hitlera taj je prirodni način pozdravljanja pretvoren u omraženi oblik pozdrava. Desno oko također ima sve plusove, ali na sreću nije još zloupotrebljavano u širem kontekstu. Desno oko predstavlja starješinu, a starješina je uvijek budan.  Prema polaritetima lijevo je oko u paru s desnim okom i ima dva plusa i jedan minus. Lijevo oko sa svoje dvije trećine zrači u prostor, a s jednom trećinom umilno privlači i opčinja promatranog. Majstor glazbe je magičar za živa bića. U promatranju polariteta dijelova čovječjeg tijela desni dlan s tri plusa ustoličuje jednoznačnost i besprijekornost davanja.  Govornik besprijekorno i nesebično služi istinitom vođenju ritualnog rada. Lijevi dlan ima dva plusa i jedan minus te ima sličnost s lijevim okom, ali uloga mu je konkretnija. Pošto predstavlja tajnika, što znači da mora popisati postojeće činjenice koje odgovaraju istini, možemo reći da je tajnik nemilosrdna dosljednost. Prvog čuvara predstavlja desna noga koja ima dva plusa i jedan minus. Prvi čuvar je stabilnost regularnosti rada. Lijeva noga s jednim plusom i dva minusa predstavlja oslabljenu točku hrama. Drugi čuvar je druga linija sigurnosti od izvanjske ugroze, on je čuvar hrama. Lijeva peta s tri minusa predstavlja vratara. Vratar je najslabija točka hrama od izvanjske ugroze. U povijesnim teškim vremenima u hram se ulazilo kroz krov ili podzemni hodnik. Draga braćo, ovo je moja usporedba sedmorice majstora s polaritetima čovjeka.“

Prozvan je treći majstor, glazbenik po struci i životu. Bio je već u poznoj dobi, slabije je čuo grube zvukove ovoga svijeta, no slovio je kao autoritet broj jedan u regiji i šire. Oni bolje obaviješteni znali su da povremeno uranja u sonosveru i čuje onaj drugi svijet. Evo što je rekao te znamenite večeri:
„E sada se zaista osjećam ulovljenim u stupicu zato što trebam pričati o glazbi, a nisam govornik, ali je još veći problem što sam glazbenik, pa sam svjestan koliko mogu naškoditi glazbi pričom jer glazba se ne priča. No, budući da smo se dogovorili i da je moje tijelo, odijelo moje duše, toliko pohabano da ne trpi još jedno kemijsko čišćenje, dat ću sve od sebe. Pa dakle, glazba kao čovjekov uradak ne postoji. Sada se pitate što je napisana simfonija, što je orkestar koji svira ili što je pjevač koji pjeva? To nije glazba, to su izvanjski utjecaji na čovjeka. Pa dobro, gdje se fizički nalazi glazba, vidim da neki već naslućuju i, točno je, nalazi se u tijelima čovjeka. Zapravo, u čovjekovoj jajolikoj auri nalazi se 49 niti koje opasuju čovjeka kao meridijani. Te niti su glazba, a one svoj život crpe iz kretanja od mikro do makro svijeta. Jedan atom sastoji se od jezgre i elektronskog omotača. Elektronski omotač čine elektroni koji se vrte oko jezgre, ali i oko svoje osi. Teško je reći koliko je atoma oko nas, ali ih otprilike u zrncu šećera ima milijune. Idući model kretanja je Sunčev sustav. Poznato je da planete kruže oko Sunca, ali i oko svoje osi. Idući model kretanja je galaksija koja u svom centru ima crnu rupu, a svi zvjezdani sustavi vrte se oko nje. Idući je veći model kretanja, točnije, udaljavanje svih galaksija od jednoga centra, a kamo, o tome ništa ne znamo. Sva ta kretanja od atoma do galaksija stvaraju simfoniju sfera. Naša glazba, odnosno naših 49 niti, neka je podsfera svega nabrojenoga, ali je svakako dio simfonije sfera Univerzuma. Vratimo se ipak pitanju orkestra koji svira i njegovu djelovanju na nas. Zvuk orkestra je vanjski utjecaj koji dolazi do naših 49 glazbenih niti i pokušava ih zatitrati, to jest prisiljava ih da titraju kao zvuk orkestra, ali to je nemoguće bez savršene harmonije zvuka. Danas najdarovitijem glazbeniku može zatitrati maksimalno 25% niti. Kada bi netko znao napisati note čiji bi zvuci ciljano, selektivno titrali određene niti, mogao bi stvarati civilizacije po želji i potrebi, što se kroz povijest bezbroj puta i činilo, no možda je dobro što danas takvih znanja nema.  Ono što je iz simfonije sfera stiglo do nas u vidljivome i čujnom obliku to je sedmotonska ljestvica.    
Sada gotovo automatski možemo vidjeti da to odgovara radu sedmorice majstora. Poredani su točno kao tonovi:
1) do – starješina 
2) re – majstor glazbe
3) mi – govornik
4) fa – tajnik
5) so – 1. čuvar
6) la – 2. čuvar
7) ti – vratar
Ako bismo to malo konkretizirali, tada možemo reći:
Početak i završetak svake glazbe je ton do. Starješina je α i ω harmonije rituala.
Re nije odgovoran za početak harmonije, ali je prvi koji ju prati, podržava i potiče. Majstor glazbe je poticaj rada rituala.
Ton mi ima zvonku jasnoću, dovoljno je nisko i dovoljno visoko, rekli bismo – taman. Govornik je jednoznačna i zvonka jasnoća.
Draga braćo, možda bih ja mogao doći i do vratara, a možda i ne bih, no bilo kako bilo, ovo je najbolje od mene u ovome trenutku o glazbi i sedmorici majstora.“

Sve izrečeno stvorilo je neku dubiozu, ali i nezadovoljstvo zbog osjećaja nezavršenosti. No, stari je majstor uistinu i bio stari majstor i nitko nije zamjerio. Na red je došao četvrti majstor, a o njemu su zaista ispredane razne priče, kao na primjer da je godinama živio s potpuno prosvijetljenim učiteljem, da je razvio tako snažnu volju da može tražiti što god hoće i to dobiti, pa čak da je bio u labirintima egipatskih hramova gdje je vidio originalne tarot karte. A opet, oni skeptičniji kažu da je to samo jedan moćan opsjenar s bujnom maštom i ništa više, ali svi se slažu oko jednog: kada je taj htio ispričati priču, imao si što čuti, i to uvijek nešto novo. Pa, dragi čitatelju, počujmo i mi.
„Draga braćo, neskromno moram reći da rijetko dolazim u situaciju da nemam izbora, no vidite, ovo je jedna takva situacija. Poznato je da baštinim tisuće priča i da ih pričam bez pripreme, lako kao što dišem. No vidite, prethodna trojica braće majstora letvicu su digla vrlo visoko, a ja još uvijek zadrhtim na izazove i rado ih prihvaćam, zbog čega moram reći da ću pokušati naći analogiju između sedam principa Univerzuma i dužnosti sedmorice braće majstora. Prvo pobrojimo principe Univerzuma i pridružimo im dužnosti majstora, a potom temeljitije sve razmotrimo:
1) jedinstvo – starješina
2) iluminacija – majstor glazbe
3) diferencijacija – govornik
4) organizacija – tajnik
5) uzročnost – 1. čuvar
6) vitalnost – 2. čuvar
7) periodičnost – vratar
Razmotrimo sve opširnije:
1. Cijeli univerzum jedno je tijelo koje prožima najviši princip jedinstva. Sve vidljivo i nevidljivo je u njemu, po njemu i s njim. U prirodi univerzuma ne postoje sumnje, ne postoje dijalozi oprečnih mišljenja, sve teži zajedničkome životu. Starješina ritualnog rada utjelovljuje jedinstvo.
2. Iluminacija kao drugi princip Univerzuma sveprisutna je harmonija sfera. Sve vidljivo i nevidljivo u Univerzumu zrači i utječe jedno na drugo. Majstor glazbe stvara atmosferu rituala.
3. Diferencijacija je treći princip Univerzuma. Uzrokovan je iluminacijom, a za posljedicu ima različitost svega nastalog u Svemiru. U prirodi ne postoji jednakost. Ljudi mogu biti jednako vrijedni, na primjer pred zakonom, mogu biti slični, ali nikada jednaki. Govornik je istina, ma koju posljedicu imala.
4. Četvrti princip Univerzuma je organizacija. Kada god govorim o organizaciji, sjećam se riječi moga učitelja koji je često o tome pričao otprilike ovako:
Pogreške koje mi ljudi obično činimo nastaju zbog nedostatka organizacije. Organizacija ne znači utapanje u masi u kojoj jedni iskorištavaju druge; organizacija je pomaganje. Ruke se nalaze na suprotnim stranama tijela, a ipak se organiziraju kako bi nešto dohvatile, primile. Kad bismo imali obje ruke na istoj strani, teško bismo mogli uhvatiti neki predmet. Dakle, trebamo prepoznati ovaj princip organizacije, čak i kad se nečemu suprotstavljamo. Ovaj princip nam omogućuje da radimo zajedno, a da time ne prestanemo biti ono što jesmo. To je ono što trebamo primijeniti u svome životu, ovdje i sada. Tajnik utjelovljuje organizaciju pripreme rituala.
5. Peti princip je uzročnost: svaka stvar je nečemu uzrok i posljedica nečega prijašnjega. Svi mi potječemo odnekud i uzrokujemo nešto. Svaka stvar, bilo gdje, rezultat je nečega i uzrok nečemu, čak i prividno nežive stvari. Ništa nije samo uzrok ili samo posljedica, sve je povezano. Iza dana dolazi noć, a iza noći dan. Prvi čuvar pregledava sve uzroke i posljedice i donosi mišljenje o regularnosti provedbe rituala.
6. Šesti princip, vitalnost, govori nam da su sve stvari žive. Apsolutno sve. Oduvijek su se stvari smatrale živima, ne samo ukoliko djeluju, nego i ukoliko odolijevaju. Sve stvari se nalaze u stalnom kretanju, iako mi ne možemo vidjeti molekule ili atome koji kruže zrakom, oni su dio naših ruku ili kostiju. Sve je prožeto vitalnošću, životom koji prodire u sve stvari, koji se ne zaustavlja, tako da čak i stvari za koje kažemo da su mrtve nisu mrtve, one su samo u drugačijem stanju, drugačijem obliku, drugačijem načinu postojanja. Drugi čuvar je živa vitalnost i odolijeva svemu.
7. Naposljetku, princip periodičnosti. Otkada smo se rodili primjećujemo da se u prirodi izmjenjuju dan i noć, a unatoč tome, dok ne pročitamo Platona ili dok nas netko ne pouči, ili dok to u sebi ne probudimo, ne uviđamo da se i mi nalazimo unutar ove periodičnosti. Svi ovi ciklusi uključeni su u veliki ciklus koji nazivamo ljudskim životom. Ali, zašto bismo se tu zaustavili? Zašto ne bismo uvidjeli da je ovaj ljudski život kratak dan u kojem smo budni unutar nekoga većeg života, kao na primjer: sada se nalazimo na jednom ritualnom radu, a brojit ćemo ga unutar jedne godine svjetla. Vratar je početak i kraj perioda rituala.
Draga braćo, budući da sam snažno probudio sjećanja na svoga voljenog učitelja, za kraj imam potrebu još reći nekoliko misli. Na duhovnom planu moramo od sebe i od svijeta koji nas okružuje ponovno zahtijevati vrijednosti koje su potpuno jednostavne, vrijednosti koje se mogu jednostavno razumjeti, održavati, usvajati, koje nam omogućuju ispravno shvaćanje Univerzuma. Potrebna nam je nova znanost koja će nas osloboditi nedostataka koje donose interesi, znanost u kojoj ne postoji nasilje. Potrebna nam je umjetnost koja će nas ponovno sjediniti s ljepotom, koja se ne temelji na tjeskobi, već na istinskom istraživanju. Potrebna nam je politika koja ljudima može donijeti suživot i dostojanstvo, a ne međusoban sukob i umjetno zajedništvo. Naposljetku, potreban nam je novi svijet. Međutim, taj svijet već postoji: to je sam Univerzum, to je priroda. Jedino što mi trebamo napraviti jest intenzivno živjeti trenutak koji nam je sudbina dodijelila. Mi možemo biti ključ koji ulazi u ključanicu Univerzuma, prolazi kroz vrata povijesti i ulazi u drugu dimenziju, prelazi u svijet koji nas čeka. Svijet koji mora biti ne samo novi, već i bolji. Brate starješino, ovo je moj doprinos analogiji sedmorice braće majstora i univerzuma.“ 

Tako je govor analogije završio četvrti majstor. Starješina, koji je s pravom starješina jer je osjećao trenutno stanje, pogledao je preostala tri majstora i u djeliću vremena neverbalnom se komunikacijom dogovorio da zatvore ritualni rad u Hramu i nastave drugi put. Tako je i bilo.

( II. dio)

 

U hramu na rubu grada, u ljepoti dokolice, u cikličnom obrtanju događaja ponovo su sjedila sedmorica braće majstora. Otvorili su ritualni rad i najavili dovršetak već prije započetog ciklusa pod nazivom Sedam majstora u sedam svjetova. Iako su prošla puna tri mjeseca od realizacije prvoga dijela ovoga ciklusa, svi su se sjećali usporedba sedmorice dužnosti majstora i četiri svijeta. Ostala je još usporedba s tri svijeta. Starješina koji je to s pravom bio jer se u njemu skladno sastalo znanje, vještine, samostalnost, odgovornost i mudrost, odradio je sve zaostale poslove, a također i redovne poslove. Zadovoljstvo je vladalo družinom i moglo se prepustiti temama koje nisu opterećene politikom, religijom, ekonomijom ili bilo kakvom brigom svakodnevnice. Starješina počinje uvodnom riječju: „Draga braćo, vrijeme u kojem živimo, nažalost, obiluje nedostatkom vrline i istine. Pojedinci koji su godinama bili etalon vrline dobrote i tolerancije otvrdnuli su i zatvorili se u sebe. Uzrok tome veliko je nerazumijevanje prirodnoga zakona pomaganja i davanja. Razmotrimo to na sljedećem primjeru:
U istome mjestu živjeli su dvojica prijatelja. Prvi je išao kroz život s malo problema i sve mu je išlo lako, primjerice školovanje, zapošljavanje, ženidba, djeca i slično. Drugome je sve pomalo zapinjalo i povremeno je tražio pomoć od prijatelja, kao što je i uobičajeno, a njihov odnos se ovako razvijao:
1) na prvo pomaganje – prijatelj pada ničice od zahvalnosti;
2) na drugo pomaganje – prijatelj ljubi ruke od zahvalnosti;
3) na treće pomaganje – prijatelj se nakloni;
4) na četvrto pomaganje – prijatelj kimne glavom;
5) na peto pomaganje – drugi prijatelj provodi puno vremena s prvim prijateljem i prisno se zbliže;
6) na šesto pomaganje – drugi prijatelj uvrijedi prvoga prijatelja;
7) na sedmo pomaganje – drugi prijatelj vuče na sud prvoga prijatelja jer mu nije dao dovoljno.
Naravno, nakon razvoja ovakvih događaja prijateljstva se zamrzavaju i raspadaju. Ovo je jedno razmatranje problema današnjih odnosa među ljudima gdje se i oni puni vrlina pretvaraju u hladne i proračunate tipove. Draga braćo, ovdje želim naglasiti da mi sabrani u hramu na ritualnom radu imamo privilegiju uočiti i shvatiti na vrijeme ovakve pojave i preventivno djelovati na njih. Iako to nije lako, jer cjepivo protiv gubitka vrline još nije otkriveno. Možda današnji radovi  koji su oslobođeni međuljudskih odnosa pripomognu svakome od nas otvoriti bar jedan spoznajni paketić u svijetu vrline. Predlažem da čujemo petoga majstora, našeg čuvenog slikara.

Peti majstor bio je slikar. Od kada zna za sebe opčinjavale su ga boje. Nije volio debate, posebno ako se nije radilo o kolorističnom slikarstvu. Postao je svjetski poznat po vitraju jedne katedrale u Australiji. Taj vitraj jedinstven je po intenzitetu i jasnoći boja koje nastaju zbog novoga materijala koji je slikar osobno pronašao. Brižljivo se pripremio i poslušajmo što je rekao:
„Draga braćo, poznato je moje mišljenje da se sve može izraziti i razumjeti bojama, pa tako i sedam dužnosti sedmorice braće majstora. Promatranje, pažnja, analiza i zaključci osnovni su ključevi spoznaje. Naše oči koje nam omogućuju vid razvile su se kao drugi osjet od pet osjeta, to jest odmah iza opipa. Pri izgradnji oka graditelj svih svjetova je koristio Sunce kao matricu. Na prvu analizu možemo reći da Sunce isijava energiju, a oko prima energiju. Zapravo nije tako, i oko i Sunce isijavaju i primaju nešto što po ljudskome dogovoru možemo nazvati energijom. Današnjoj znanosti poznate su četiri sile: gravitacija, nuklearna slaba, nuklearna jaka i elektromagnetska sila. U zadnje vrijeme otvoreno se govori o postojanju glasnika tih sila i to je trenutno rub znanosti. Princip rada našega oka sastoji se baš u tome da oko neprekidno odašilje u prostor glasnike vida. Ti glasnici korespondiraju s bojama koje u obliku elektromagnetskih valova dolaze u naše oči. Taj dolazak boja u naše oči, naš mozak i sva tijela koje čovjek ima direktno utječe na naše fizičko, duševno i duhovno stanje. Sva opisana viđenja čuda temelje se na svjetlu, tami i bojama. Čovjek kao sin svjetla satkan je od svjetla i svjetlosnih niti visokoga sjaja različitih boja. Duga i dugine boje prirodna su pojava na nebu koja nudi poruku i ključ. Analogija duginih boja s našim hramom u smislu dužnosti majstora je sljedeća:
1) ljubičasta – starješina
2) plava – majstor glazbe
3) tirkizna – govornik
4) zelena – tajnik  
5) žuta – 1. čuvar
6) narančasta – 2. čuvar
7) crvena – vratar.
No prije daljnjega razmatranja potrebno je nešto reći o ezoterijskom značenju boja. Ima više ključeva, no osnovni se ključ odnosi na odnos boja i djelovanja triju sila: aktivne, pasivne i neutralne. Aktivnoj sili pripadaju crvena, crna i zlatna boja. Pasivnoj sili pripadaju plava, srebrna i bijela, a neutralnoj sili pripada smeđa boja. Po ovom ključu stvarane su boje civilizacija tijekom povijesti. Takav se pokušaj desio (doduše vrlo nesretno) u bližoj prošlosti. Poznat je tek malobrojnima. Sve uniforme trećeg Reicha dizajnirane su i sašiveni su predlošci u Parizu do kraja 1927. godine. Dizajneri su bili ljudi upućeni u tajna znanja i uniforme su sadržavale određene suptilne zakonitosti skalara boja. Međutim oni nisu ni slutili kako će se te uniforme zloupotrijebiti dolaskom nacista na vlast. No ostavimo to mračno doba povjesničarima i vratimo se duginim bojama. Sedam osnovnih duginih boja poredane su po brzini titraja. Najvišu frekvenciju, to jest najveći broj titraja u sekundi, ima ljubičasta. To je boja careva, kraljeva i kardinala. Naravno, u našem ritualu to je boja starješine. Ako je pogledamo po gornjem ključu boja, vidimo da objedinjuje crvenu i plavu, to jest aktivni i pasivni princip, što se od starješine i očekuje. Starješina je otac i majka hrama. 
Plava boja je boja majstora glazbe. Majstor glazbe je plavetnilo neba.
Tirkizna boja je boja govornika. Govornik je tirkizna planinska rijeka koja ne poznaje kompromise u odnosu na istinu.
Zelena boja je boja tajnika. Tajnik je organsko vezivo hrama.
Žuta je boja prvog čuvara. Prvi čuvar je um, analitika i regularnost rituala.
Narančasta je boja drugog čuvara. Drugi čuvar je drugi obrambeni zid hrama. Crvena je boja vratara. Vratar je prvi obrambeni zid hrama. Draga braćo, toliko od mene o bojama i sedam dužnosti majstora u hramu.“ Tako je govorio peti majstor slikar.

Na red je došao šesti majstor, znanstvenik i filozof, čovjek koji je cijeli život posvetio fizici, astronomiji i ezoteriji. Pa čujmo njegovo razmatranje:
Struktura hrama prema sunčevu sustavu
Draga braćo, poznato je da ja sve volim promatrati kroz Svemir i nebeska tijela u njemu. Predlažem da usporedim strukturu hrama sa Sunčevim sustavom. Moram priznati da meni to izgleda znatno jednostavnije nego bratu slikaru zato što imamo Sunce i po redu pripadajućih šest planeta, pa imamo:
1) Sunce – starješina
2) Merkur – majstor glazbe
3) Venera – govornik
4) Zemlja – tajnik
5) Mars – 1. čuvar
6) Jupiter – 2. čuvar
7) Saturn – vratar 
Sunčev sustav treba promatrati kao jedan organizam, jedno tijelo sa svim vidljivim i nevidljivim dijelovima. Kretanje nebeskih tijela u Sunčevom sustavu određuje svojstva vremena za sva bića u tome prostoru. Svaki član hrama, ma gdje bio i gdje se kretao, izgrađuje svojstva i kvalitetu toga istog hrama. U Sunčevu sustavu Sunce dominira svojom veličinom i sjajem, te predstavlja starješinu. Budući da se planeti kreću unutar zraka svjetla Sunca, možemo reći da se planeti nalaze u suncu, jer znanost kaže da je svjetlost val i čestica. Tom analogijom usuđujem se reći: „Po starješini, u starješini i sa starješinom živi naš hram.
Merkur je majstor glazbe. Merkur je uvijek glas, nositelj poruke. Majstor glazbe je teklić.
Venera je govornik. Venera je mudrost i odlučnost. Govornik sve mjeri aršinom istine.
Zemlja je tajnik, nalazi se u sredini. Zemlja od svih planeta jedina ima organski pokrov. Tajnik opskrbljuje članove hrama svim potrebnim informacijama.
Mars je prvi čuvar, dovoljno je daleko od Sunca i blizu drugih planeta tako da može imati uvid u sve. Prvi čuvar je unutarnja kontrola rada hrama.
Jupiter je drugi čuvar. Svojom veličinom i utjecajem štiti rad hrama.
Saturn je vratar. Vratar stoji zadnji, to jest prvi, odakle može doći opasnost da svojom snagom i moći zaštititi rad u hramu. Draga braćo, mogao bih i više govoriti o ovoj temi, ali ovoga je puta sve navedeno moj doprinos analogiji rada našega hrama i životu sunčeva sustava.
Tako je govorio šesti majstor i sve je bilo jasno kao jaje.

Došao je red na sedmoga majstora, a taj je pak bio priličan posebnik, a kod ljudi je izazivao široku lepezu osjećaja i mišljenja. Živio je izvan grada, sam u kućici s velikim vrtom i ono što je skromno jeo i pio sam je proizvodio. Novac je zarađivao redovno pišući kolumnu u jednome tjedniku pod pseudonimom Bigo. Upućeniji tvrde da je proveo deset godina u Indiji i Tibetu. Čujmo što nam taj majstor posebnik kaže:
„Draga braćo, meni je pripala čast i dužnost da govorim zadnji, no moram reći: da sam govorio prvi, isto bih govorio i nemam namjeru biti razumljiv ili nerazumljiv svakome po njemu samome. Opredijelio sam se za usporedbu strukture hrama s konstitucijom čovjeka. Veliki graditelj svih svjetova stvorio nas je po uzoru na sebe i druge svjetove. Mi se sastojimo od tijela koja su brzo prolazna, sporo prolazna i neprolazna. Zapravo, čovjek se sastoji od sedam zasebnih tijela organiziranih u jednu funkcionalnost. Prva četiri tijela su prolazna i ljudska, simbolično ih označavamo kvadratom, a zadnja tri tijela su božanska,  neprolazna i označavamo ih trokutom. Prolazna su, ili možda bolje reći promjenjiva tijela čovjeka: fizičko tijelo, pranično tijelo, astralno tijelo i  tijelo uma dvorane ogledala. Božanska su tijela: tijelo čistog uma, tijelo ljubavi i tijelo volje. Po ovoj konstituciji čovjek je sastavljen od sedam tijela, od kojih je samo jedno vidljivo običnim očima, a analogija s hramom je sljedeća:
1) tijelo volje – starješina 
2) tijelo ljubavi – majstor glazbe
3) tijelo čistog uma – govornik
4) tijelo uma predmeta želja – tajnik
5) osjećajno tijelo – 1. čuvar
6) energetsko tijelo – 2. čuvar
7) fizičko vidljivo tijelo – vratar
Starješina je volja lože, on je dijamantni bodež koji se može suprotstaviti bilo kojoj prijetnji hramu.
Majstora glazbe utjelovljuje tijelo ljubavi. Ljubav kao i glazba ne stvaraju odnose, već stanje u prostoru.
Tijelo čistoga uma predstavlja govornika. Govornik sve usklađuje s istinom.
Tijelo uma predmeta želja ili tijelo uma dvorane ogledala odgovara dužnostima tajnika, a to znači da tajnik prenosi sve informacije, bez obzira na njihov sadržaj.
Prvi čuvar predstavlja osjećajno tijelo, to jest osigurava istinit osjećaj regularnosti rada hrama.
Drugi čuvar predstavlja energetsko tijelo, odnosno osigurava rad u sigurnosti.
Vratar predstavlja fizičku zaštitu ugroze hrama.
Na kraju možemo postaviti dilemu: je li starija konstitucija hrama ili konstitucija čovjeka? No, budući da to nije današnja rasprava, ostavimo to za neku drugu priliku.“ Tako je govorio i svoj govor završio sedmi majstor.
Na kraju su rad završili u potpunom vanvremenskom ugođaju i svi su se dugo dobro osjećali zbog udjela u njemu.